Projekt

Model integrirane nastave književnosti polazi od pažljivoga čitanja književnoga teksta, ali ga ne promatra kao zatvoren i samodostatan sadržaj. Tekst se otvara prema filmu i filmskoj adaptaciji, stripu i drugim oblicima vizualnoga pripovijedanja, čime se učenicima omogućuje usporedba različitih medijskih jezika i načina oblikovanja priče. U takvu se pristupu biblioterapija i terapijsko čitanje koriste kao metode koje potiču povezivanje književnoga iskustva s osobnim doživljajem, emocionalnim reakcijama i pitanjima koja tekst otvara.

Posebno mjesto u modelu zauzimaju emocionalna pismenost i narativna refleksija. Učenik ne ostaje samo na razini prepoznavanja sadržaja i književnih postupaka, nego uči imenovati emocije, razumjeti perspektive likova i promišljati načine na koje priče oblikuju njegovo razumijevanje sebe i drugih. Digitalni nastavni alati pritom ne služe kao zamjena za čitanje, nego kao sredstvo koje omogućuje nove oblike interpretacije, vizualizacije, suradnje i kreativnoga odgovora na književni tekst.

Projekt se provodi od 2025. do 2029. godine na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. U istraživanju sudjeluje oko 120 učenika srednjih škola, raspoređenih u eksperimentalne i kontrolne skupine.

Nastava književnosti još se uvijek nerijetko usmjerava na reproduktivnu razinu znanja: provjeru sadržaja, prepoznavanje likova, određivanje teme, fabule i stilskih postupaka te ponavljanje unaprijed zadanih interpretativnih obrazaca. Takav pristup može biti koristan za usvajanje temeljnih književnoteorijskih pojmova, ali često ostavlja nedovoljno prostora za ono što je u čitanju presudno: individualni doživljaj teksta, emocionalnu rezonancu, razumijevanje motivacije likova i sposobnost učenika da književno iskustvo poveže s vlastitim životnim, društvenim i vrijednosnim horizontom. Učenik pritom lako ostaje na razini pasivnoga primatelja gotovih tumačenja, umjesto da postane aktivni sudionik interpretacijskoga procesa.

Projekt IUČIP polazi od drukčijega metodičkog načela. Književni tekst promatra se kao otvoren prostor doživljajne, analitičko-interpretativne i refleksivne aktivnosti. To znači da se od učenika ne traži samo da utvrdi što se u djelu dogodilo, nego i da obrazloži kako je tekst na njega djelovao, kako razumije postupke likova, koje emocionalne i etičke konflikte prepoznaje te na koji način književna situacija komunicira s njegovim osobnim i društvenim iskustvom. Takav pristup potiče razvoj interpretativne autonomije, emocionalne pismenosti, empatijskoga razumijevanja i argumentiranoga izražavanja vlastitoga čitateljskog stava.

Istodobno, suvremeni učenik odrasta u izrazito multimodalnom komunikacijskom okruženju. Njegovo iskustvo oblikuju filmovi, serije, stripovi, kratki videozapisi, društvene mreže, digitalne pripovijesti, interaktivni sadržaji i različiti oblici hibridnih medija. Projekt IUČIP te medije ne promatra kao prijetnju književnosti niti kao zamjenu za knjigu, nego kao metodički resurs koji može pridonijeti dubljem razumijevanju teksta. Usporedba književnoga djela s filmskom adaptacijom, vizualizacija prizora, preoblikovanje pripovjedne sekvence u strip ili storyboard te izrada digitalnoga narativa mogu učeniku pomoći da jasnije uoči strukturu priče, perspektivu pripovijedanja, simboličke odnose, emocionalnu dinamiku i promjene značenja pri prijenosu iz jednoga medija u drugi.

Takav transmedijalni pristup ne znači napuštanje pažljivoga čitanja. Naprotiv, njegova je svrha vratiti učenika tekstu s više pitanja, većom koncentracijom i razvijenijom interpretativnom osjetljivošću. Film, strip i digitalni alati djeluju kao interpretativni posrednici koji mogu otvoriti dodatne putove prema književnom djelu, ali se njegova značenja uvijek ponovno provjeravaju u tekstu. Time se razvija sposobnost razlikovanja medijskih jezika, kritičkoga uspoređivanja izvornika i prilagodbe te razumijevanja načina na koji pojedini medij oblikuje recepciju priče.

Projekt zato povezuje tekstualno, vizualno i emocionalno iskustvo u jedinstvenom modelu integrirane nastave književnosti. U metodičkom smislu riječ je o povezivanju recepcijske, interpretativne, kreativne i refleksivne dimenzije nastavnoga procesa. Učenici čitaju, analiziraju, uspoređuju, vizualiziraju, preoblikuju i verbaliziraju vlastiti doživljaj, dok nastavnik preuzima ulogu organizatora interpretacijskoga procesa, moderatora razgovora i poticatelja samostalnoga mišljenja.

Takav model nastoji ispitati može li kombinacija pažljivoga čitanja, transmedijalnih postupaka i emocionalno usmjerenih aktivnosti povećati razumijevanje književnoga teksta, razinu učeničke angažiranosti i sposobnost narativne refleksije. Posebno se istražuje pridonosi li takva nastava razvoju dubljega čitateljskog odgovora, preciznijega izražavanja emocija, boljega razumijevanja različitih perspektiva i snažnijega povezivanja književnoga iskustva s pitanjima identiteta, odnosa i društvenoga života.

U konačnici, projekt IUČIP nastavu književnosti ne shvaća kao puko prenošenje znanja o djelu, nego kao proces oblikovanja čitatelja. Cilj nije samo da učenik zna više o književnosti, nego da čita pažljivije, tumači samostalnije, osjeća svjesnije i argumentira uvjerljivije.

Inovativni nastave trebao bi učenicima omogućiti dublje i cjelovitije razumijevanje književnoga teksta. Umjesto da se čitanje zadrži samo na prepoznavanju sadržaja, likova i književnih postupaka, učenici se potiču na uočavanje emocionalnih i etičkih dimenzija pripovijedanja. Time književni tekst postaje prostor u kojem se ne razmatra samo što se dogodilo, nego i zašto se likovi ponašaju na određeni način, koje posljedice imaju njihove odluke i kakva pitanja ta iskustva otvaraju pred čitateljem.

Povezivanjem književnosti s filmom, stripom i drugim vizualnim oblicima model razvija vizualno i narativno mišljenje. Učenici uče prepoznavati kako se priča oblikuje u različitim medijima, kako slika, kadar, perspektiva i slijed događaja utječu na značenje te kako se ista priča može drukčije doživjeti ovisno o načinu pripovijedanja. Takav rad istodobno ih osposobljava da jasnije izražavaju vlastite reakcije, obrazlažu svoj doživljaj i uspoređuju ga s iskustvima drugih.

Krajnji je cilj povezati književno iskustvo s osobnim i društvenim životom učenika. Književnost se tako ne promatra kao sadržaj izdvojen iz stvarnosti, nego kao način razumijevanja sebe, drugih ljudi i svijeta. U susretu s različitim likovima, sukobima i perspektivama učenici razvijaju sposobnost refleksije, empatije i odgovornijega prosuđivanja vlastitih i tuđih postupaka.

Projekt istodobno razvija konkretne alate koje nastavnici mogu primijeniti u školskoj praksi.

Dakle, projekt ispituje na koji način film i strip mogu unaprijediti razumijevanje i interpretaciju književnoga teksta. Usporedbom različitih medijskih oblika istražuje se kako slika, kadar, ritam i vizualna organizacija pripovijedanja utječu na učeničko čitanje, zamišljanje i tumačenje književnoga sadržaja. Film i strip pritom se ne promatraju kao zamjena za književni tekst, nego kao dodatni interpretativni putovi koji mogu otvoriti nova značenja i približiti učenicima složene narativne i emocionalne odnose.

Važan je cilj projekta istražiti i doprinos biblioterapijskoga čitanja emocionalnom razvoju učenika. Takvo čitanje potiče učenike da prepoznaju, imenuju i promišljaju emocije koje se pojavljuju u književnom tekstu te da ih povezuju s vlastitim iskustvom. Time se književnost ne svodi samo na predmet analize, nego postaje prostor refleksije, razumijevanja i razvoja emocionalne osjetljivosti.

Na toj se osnovi razvija model integrirane nastave književnosti koji povezuje emocionalnu pismenost, vizualno mišljenje i narativnu refleksiju. Učenici se potiču da tekst ne samo čitaju i analiziraju, nego i vizualiziraju, preoblikuju, uspoređuju s drugim medijima te o njemu govore iz vlastite perspektive. Takav pristup nastoji povezati kognitivnu, emocionalnu i kreativnu dimenziju čitanja.

Projekt će također usporediti učeničku recepciju književnosti u tradicionalnom i inovativnom nastavnom modelu. Cilj je utvrditi razlikuju li se učenici u razumijevanju teksta, razini angažiranosti, emocionalnom odazivu i sposobnosti refleksije ovisno o načinu na koji je nastava organizirana. Time se inovativni pristup ne želi predstaviti samo kao zanimljiviji, nego i znanstveno provjeriti.

Kako bi se ti učinci mogli pouzdano pratiti, projekt će oblikovati instrumente za mjerenje emocionalne rezonance, razumijevanja i angažiranosti učenika. Ti će alati omogućiti sustavno vrednovanje nastavnih postupaka i pružiti nastavnicima jasnije pokazatelje o tome kako učenici doživljavaju književni tekst, što iz njega razumiju i na koji ga način povezuju sa sobom i svijetom oko sebe.

Projekt polazi od naizgled jednostavnoga, ali za suvremenu nastavu književnosti važnog pitanja: mijenja li se razumijevanje književnoga teksta kada ga učenik ne samo pročita nego ga i vidi, vizualizira, preoblikuje, nacrta, dramatizira ili poveže s vlastitim emocionalnim iskustvom? Drugim riječima, istražuje se što se događa kada čitanje prestane biti isključivo tekstualna aktivnost i postane složen proces u kojem se povezuju riječ, slika, pokret, emocija i osobna refleksija.

Učenici će književna djela promatrati iz više međusobno povezanih perspektiva. Uspoređivat će izvorni tekst s njegovom filmskom adaptacijom te razmatrati kako promjena medija utječe na pripovijedanje, atmosferu, likove i njihovu emocionalnu uvjerljivost. Čitanjem i izradom stripova istraživat će odnos riječi i slike, dok će im oblikovanje scenarija i storyboarda omogućiti da književni sadržaj prevedu u niz prizora, kadrova i vizualnih odluka.

Važno mjesto u projektu imaju i refleksivni tekstovi te biblioterapijski razgovori. U njima će učenici promišljati vlastite reakcije na književna djela, postupke likova i sukobe koje tekst otvara. Analizom emocija, simbola i konceptualnih metafora učit će prepoznavati dublje slojeve značenja i načine na koje književnost oblikuje razumijevanje unutarnjih stanja, odnosa i životnih situacija. Digitalni i transmedijalni zadatci dodatno će proširiti mogućnosti interpretacije, suradnje i kreativnoga odgovora na pročitano.

Cilj takva pristupa nije pojednostavniti književnost niti je prilagoditi logici brzoga vizualnog sadržaja. Naprotiv, projekt želi učenicima otvoriti više putova prema njezinoj složenosti. Što je više načina na koje tekst mogu vidjeti, preoblikovati i povezati s vlastitim iskustvom, to su veće mogućnosti da ga razumiju dublje, interpretiraju samostalnije i dožive kao sadržaj koji se tiče njihova života.

Ovakav istraživački pristup najbolji je zato što omogućuje da se učinci projekta promatraju istodobno iz više perspektiva. Promjene u razumijevanju književnoga teksta, emocionalnom angažmanu i sposobnosti refleksije ne mogu se pouzdano opisati samo jednim instrumentom. Kvantitativne metode daju mjerljive i usporedive rezultate, dok kvalitativne metode pokazuju kako učenici doista čitaju, osjećaju, zamišljaju i preoblikuju književni sadržaj. Njihovim se povezivanjem dobiva cjelovitija i metodološki uvjerljivija slika učinka inovativne nastave.

Testovi razumijevanja prije i nakon provedbe omogućuju provjeru stvarne promjene u učeničkom znanju i interpretativnoj sposobnosti. Početno mjerenje pokazuje polazišnu razinu, a završno mjerenje otkriva je li nakon provedbe modela došlo do napretka. Takav postupak smanjuje opasnost da se zaključci temelje samo na općem dojmu nastavnika ili učenika.

Upitnici emocionalne rezonance i skale emocionalne pismenosti uvode dimenziju koja se u tradicionalnom vrednovanju često zanemaruje. Oni omogućuju praćenje intenziteta emocionalnog odaziva, sposobnosti prepoznavanja i imenovanja emocija te načina na koji učenici povezuju književni tekst s vlastitim iskustvom. Time se emocionalni učinak čitanja ne prepušta samo opisnim procjenama, nego se pokušava sustavno i usporedivo mjeriti.

Analiza pisanih refleksija pruža uvid u ono što standardizirani upitnici ne mogu potpuno obuhvatiti. U tim se tekstovima može vidjeti kako učenici argumentiraju vlastiti doživljaj, koje motive i sukobe prepoznaju, kako razumiju postupke likova te na koji način književno iskustvo povezuju s osobnim i društvenim pitanjima. Refleksivni tekstovi zato otkrivaju dubinu i složenost učeničkoga odgovora.

Učenički stripovi, scenariji i storyboardi posebno su važni jer pokazuju kako učenici književni sadržaj prenose iz jednoga medija u drugi. U tom procesu moraju odabrati ključne prizore, oblikovati slijed događaja, odlučiti što će prikazati slikom, a što riječima te odrediti perspektivu iz koje se priča pripovijeda. Takvi radovi otkrivaju razinu razumijevanja narativne strukture, odnosa među likovima, simbolike i emocionalne dinamike teksta.

Kodiranje narativnih i emocionalnih obrazaca omogućuje da se kvalitativni materijali analiziraju sustavno. Ponavljajući motivi, metafore, emocije, promjene perspektive i načini identifikacije mogu se razvrstati prema unaprijed utvrđenim kategorijama. Time se pojedinačni učenički odgovori pretvaraju u usporediv istraživački korpus, a interpretacija postaje transparentnija i manje ovisna o subjektivnom dojmu istraživača.

Statistički postupci, uključujući T-test i analizu varijance, potrebni su kako bi se utvrdilo jesu li zabilježene razlike dovoljno velike i dosljedne da se ne mogu pripisati slučaju. T-test omogućuje usporedbu rezultata između dviju skupina ili dvaju mjerenja, dok analiza varijance omogućuje provjeru razlika između više skupina ili više čimbenika. Time se može ispitati, primjerice, razlikuju li se učinci prema nastavnom modelu, dobi učenika, vrsti zadatka ili početnoj razini emocionalne pismenosti.

Najveća je prednost ovakva pristupa u metodološkoj triangulaciji. Kada testovi razumijevanja pokažu napredak, upitnici potvrde veći emocionalni angažman, a refleksije i učenički radovi otkriju dublju interpretaciju, zaključak postaje znatno uvjerljiviji. Ako se rezultati ne podudaraju, i to je istraživački važno jer pokazuje da učenici mogu, primjerice, biti emocionalno angažirani bez znatnijega napretka u razumijevanju ili obratno. Upravo zato kombinacija mjerenja, interpretacije i statističke provjere pruža najpouzdaniji temelj za vrednovanje projekta.

Takav pristup omogućuje da se nastavna inovacija ne procjenjuje samo prema dojmu, nego i prema mjerljivim rezultatima.

Projekt je usmjeren na stvaranje rezultata koji neće ostati samo na razini pojedinačnih nastavnih pokušaja, nego će biti oblikovani, provjereni i dostupni za daljnju stručnu i znanstvenu uporabu. Središnji je rezultat razvoj jednoga znanstveno vrednovanog modela integrirane nastave književnosti. Taj će model povezivati pažljivo čitanje, film, strip, biblioterapijske postupke, emocionalnu pismenost i narativnu refleksiju te će biti provjeren u stvarnim nastavnim uvjetima. Njegova vrijednost neće počivati samo na inovativnosti, nego i na dokazima o tome kako utječe na razumijevanje teksta, angažiranost učenika i kvalitetu njihova čitateljskog odgovora.

Kako bi se učinci modela mogli pouzdano pratiti, projekt će razviti evaluacijski instrumentarij za praćenje emocionalne rezonance i učeničke angažiranosti. Uz njega će biti oblikovane najmanje dvije analitičke rubrike koje će omogućiti sustavnije vrednovanje pisanih, vizualnih i transmedijalnih učeničkih radova. Poseban će doprinos predstavljati i sustav za kodiranje narativnih i emocionalnih obrazaca, kojim će se učenički odgovori moći analizirati prema jasno definiranim kategorijama. Time će se složeni oblici čitateljskog doživljaja, poput identifikacije s likovima, emocionalnih reakcija, uporabe simbola i oblikovanja narativne perspektive, pretvoriti u pregledan i usporediv istraživački materijal.

Važan rezultat bit će baza analiziranih učeničkih odgovora i radova. Ona će obuhvatiti refleksivne tekstove, stripove, scenarije, storyboarde i druge oblike kreativne produkcije nastale tijekom provedbe projekta. Iz toga će korpusa biti izdvojeno više od 50 reprezentativnih radova koji će, uz odgovarajuću zaštitu osobnih podataka i autorskih prava, biti predstavljeni u javno dostupnoj digitalnoj zbirci. Takva zbirka neće služiti samo kao arhiv projekta, nego i kao izvor primjera dobre prakse, materijal za buduća istraživanja te poticaj nastavnicima koji žele razvijati slične oblike rada.

Projekt predviđa i najmanje četiri edukativne radionice namijenjene nastavnicima, knjižničarima i drugim stručnjacima koji se bave čitanjem, književnošću i obrazovanjem. Radionice će omogućiti prijenos znanja iz istraživačkog okruženja u neposrednu praksu. Sudionici će moći upoznati model integrirane nastave, načine primjene biblioterapijskih pitanja, uporabu filma i stripa te postupke vrednovanja učeničkih refleksija i kreativnih radova.

Rezultati će biti objedinjeni i u metodološkom i metodičkom priručniku. Taj će priručnik ponuditi teorijsko obrazloženje modela, opis istraživačkih postupaka, primjere nastavnih aktivnosti, evaluacijske alate i smjernice za prilagodbu različitim književnim djelima i dobnim skupinama. Njegova je svrha omogućiti da se iskustva projekta mogu primijeniti i izvan škola uključenih u istraživanje.

Znanstveni doprinos projekta potvrdit će se objavljivanjem najmanje dvaju radova kategorije A1 i najmanje pet radova kategorije A2. U njima će biti predstavljeni teorijski okvir, metodologija, rezultati empirijskog istraživanja i pojedini aspekti učeničke recepcije književnosti. Projekt će rezultate predstaviti i na međunarodnim konferencijama, stručnim skupovima i javnim predavanjima. Na taj se način osigurava da projekt ne ostane zatvoren unutar jednoga istraživačkog tima, nego postane dio šire rasprave o budućnosti nastave književnosti, emocionalnoj pismenosti i transmedijalnom obrazovanju.

Digitalna zbirka sadržavat će odabrane refleksije, stripove, scenarije, storyboarde i druge oblike učeničke kreativne produkcije. Radovi će biti predstavljeni uz odgovarajuće opise, komentare i analitički kontekst.

Projekt IUČIP zamišljen je kao otvoren istraživački i obrazovni prostor koji povezuje znanstveni rad, nastavnu praksu, knjižničnu djelatnost, kulturne programe i stručni rad u zdravstvenim ustanovama. Njegova se vrijednost ne temelji samo na razvoju novoga modela nastave književnosti, nego i na stvaranju mreže suradnje između institucija koje se književnošću, čitanjem, obrazovanjem i emocionalnim razvojem bave iz različitih perspektiva.

Posebno je važna suradnja sa srednjim školama, nastavnicima hrvatskoga jezika i književnosti te učenicima, jer se upravo u školskom okruženju razvijeni model može provjeriti u stvarnim nastavnim uvjetima. Suradnja obuhvaća edukaciju nastavnika, pripremu i primjenu nastavnih materijala, provedbu radionica, prikupljanje učeničkih refleksija i kreativnih radova te evaluaciju iskustava nastavnika i učenika. U tom je okviru do sada ostvarena suradnja s Gimnazijom „Fran Galović” u Koprivnici, gdje je proveden ciklus biblioterapijskih radionica utemeljen na romanu Čarobnjak iz Oza.

Važan dio projekta čini i suradnja s knjižnicama kao ustanovama koje povezuju čitanje, obrazovanje i lokalnu zajednicu. U Gradskoj knjižnici i čitaonici Ogulin održan je ciklus Praktikuma literarne biblioterapije na temelju zbirke priča Rumene Bužarovske Nikamo ne idem, dok se u Knjižnici Božidara Adžije u Zagrebu provodi dugotrajniji biblioterapijski ciklus posvećen romanu Ocean more Alessandra Baricca. Takva suradnja omogućuje da se projektne metode provjeravaju i izvan formalne nastave, u radu s odraslim čitateljima i raznolikim skupinama polaznika.

U području visokoškolskoga obrazovanja i stručne edukacije ostvarena je suradnja s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je održana radionica Biblioterapija u teoriji i praksi. Na međunarodnoj razini projektne su aktivnosti povezane sa Sveučilištem Sapienza u Rimu, na kojem je Dubravka Zima sudjelovala na konferenciji Fairy Tales in Slavic Countries: Reception, Production, Circulation, te s Institutom für Jugendliteratur u Beču, s kojim je ostvarena suradnja u području dječje i omladinske književnosti, poticanja čitanja i književnoga posredovanja.

Projekt surađuje i sa zdravstvenim i terapijskim ustanovama. Posebno mjesto zauzima Klinika za psihijatriju „Sveti Ivan” u Zagrebu, u kojoj se literarna biblioterapija već više godina primjenjuje u okviru Dnevne bolnice za ranu intervenciju i Dnevne bolnice za psihotične poremećaje. Ta suradnja povezuje književnu interpretaciju, psihijatrijsku praksu, psihoedukaciju i terapijski rad te omogućuje razvoj i provjeru biblioterapijskih postupaka u stručno vođenom kliničkom okruženju.

Međunarodna stručna razmjena dodatno je ojačana sudjelovanjem na 8. slovenskom psihijatrijskom kongresu u Portorožu, gdje je biblioterapija predstavljena psihijatrijskoj i psihoterapijskoj zajednici. Projekt je povezan i s međunarodnim izdavačkim i znanstvenim mrežama kroz pripremu poglavlja Domagoja Brozovića za Routledge Handbook of Global Comics te objavljivanje znanstvenih radova u časopisima posvećenima biblioterapiji, književnosti i obrazovanju.

Projekt ostaje otvoren daljnjoj suradnji sa školama, knjižnicama, kulturnim ustanovama, istraživačkim institutima, sveučilištima te stručnjacima iz područja književnosti, metodike, obrazovanja, filma, stripa, biblioterapije, psihologije i psihijatrije. Suradnja može uključivati provedbu istraživanja, organizaciju radionica i edukacija, razmjenu nastavnih materijala, zajedničke publikacije, konferencijska izlaganja, razvoj istraživačkih instrumenata i druge aktivnosti koje povezuju znanstveno istraživanje s obrazovnom i stručnom praksom.